
|
Inicijativa 1913. |



|
Podgorica, Vijesti 6. nov. 2008. http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=286135 Prvo diskusije pa procedura
U PLAVU PODRŽALI INICIJATIVU UDRUŽENJA “BEHAR”
Plav - Bošnjačko zavičajno udruženje Plavljana i Gusinjana u Holandiji „Behar“ pokrenulo je inicijativu za podizanje spomen- obilježja u Plavu i Gusinju, pripadnicima muslimanske vjeroispovijesti koji su ubijeni 1913. godine, nakon pripajanja ovih krajeva Crnoj Gori. U saopštenju se navodi da je u peroidu od marta do maja nasilno pokršteno gotovo cjelokupno stanovništvo ovog područja, i da je strijeljano oko 800 ljudi. E.J. |
|
Autor: Bosnjaci.Net Objavljeno: 09. November 2008. 15:11:36 http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=29069
PODIĆI SPOMEN OBILJEŽJE UBIJENIM CIVILNIM U KAMPANJI NASILNOG POKRŠTAVANJA MUSLIMANSKOG STANOVNIŠTVA PLAVA I GUSINJA 1912.- 1913. GODINE Inicijativa Bošnjačkog udruženja Plavljana i Gusinjana "Behar" iz Holandije: Zahtjev Predsjedniku općine Plav Glavni odbor Bošnjačkog udruženja Plavljana i Gusinjana "Behar" iz Holandije uputili su zahtjev Predsjedniku općine Plav da razmotri inicijativu i da je proslijedi Skupštini na razmatranje. |
|
Ovo pismo je odbor primio 14.11.2008.. Zahvaljujemo se gospodinu Ibrahimu Rekoviću na podršci. ODBORU UDRUŽENJA PLAVLJANA I GUSINJANA «BEHAR» U HOLANDIJI POŠTOVANI, Sa iskrenim zadovoljstvom sam, 07. novembra,na vašem sajtu, pročitao tekst o vašoj Inicijativi da se, na primjeren način, pomenu imena i obilježe mjesta na kojima je, nad ,nedužnim, Bošnjačkim i Albanskim stanovništvom Plava i Gusinja, na Racini i na Previji, izvršeno, masovno strijeljanje. Ti slučajevi su, od tadašnje aktuelne vlasti, dobro isplanirani i, uz znanje, suglasnost, finansijsku pomoć i dobru, stručnu, pripremu, od strane Ministarstava unutarnjih djela i Vjera, kao i Crkve, izvršeni. Aktuelna Vlast se postarala i u Avru Cemoviću, kojeg je, neposredno, prije toga, unaprijedila u čin brigadira, našla «pravog» egzekutora, željnog da «izmiri» stare račune, na nedužnim stanovništvom Plava i Gusinja, i osveti se za poraze Crnogorske vojske i njegovih Vasojevićana na Nokšiće. Ostale vlasti su se ,sistemski i sistematski, potrudile da se ta tema ne «otvara», pod izgovorom, da bi to nanijelo štetu Bratstvu i Jedinstvu. - Vješto su zatirali tragove i onemogućavali svaki pomen na ove zločine, računajući da će vrijeme uraditi svoje i da će, nakon što svjedoci pomru, pisati svoju verziju «hvalospjeva» o tim dogadjajima i njihovim «herojima». Takvo razmišljanje, potvrdjuje mi, nedavni konkretan, primjer. Naime, 02. 08 2007. godine je, nigdje drugo, nego u Plavu, u Centru za kulturu, uz veliko prisustvo Plavljana, promovisana knjiga Dr. prof. Radovana Bakića «Gornje Polimlje – priroda, stanovništvo i naselja». Par primjeraka te, podeblje, knjige, je bilo dostupno nekolicini učesnika, i to na, samom, početku promocije. Sve to nije čudno, da, pri kraju neko nije, sasvim slučajno, listajući knjigu, naišao na poglavlje, pod nazivom « Oni su oličenje borbe za slobodu i učvršćivanje državne vlasti» i u tom poglavlju na 247. strani, portret Din-dušmanina Avra. Može mi neko pričat, ali ne i ubijedit, da, 80-to godišnji autor, koji je, nekada, kao nastavnik, radio u Gusinju, te i kao Andrijevičanin, i čovjek, koji je , dugo godina, bio Ministar u ranijim i sadašnjim sastavima Vlade Crne Gore, nije ništa znao o «učincima» njegovog sunarodnika,»heroja» na nasilnom pokrštavanju Bošnjaka i Albanaca i strijeljanju 12 Plavskih prvaka, 03. marta 1913. godine na Racini u Plavu, te i 600-800 Gusinjana i Plavljana na Previji. Isključive i neoprostive «greške» tih ljudi su bile što su bili Muslimani i Albanci i što nijesu, ni u zamjenu za,nudjeni im, život, pristali da, kao svoje, prihvate pravoslavnu vjeru, tudje ime, kapu i kuma. Ministar je pomislio da je i dalje, u Plavu i Gusinju, na snazi «embargo» na istinu o tim dogadjajima. Nije računao da se Plavljani i Gusinjani nerado sjećaju, ali i da nezaboravljaju te genocidne radnje, onog kojega on amnestira od odgovornosti, stavljajući ga u red onih koji su «oličenje» borbe za slobodu. Ako se strijeljanje, konopima, spućenih i nedužnih ljudi, bez grešaka i prava na sudsku zaštitu i odbranu, uvodi kao novi reper za sticanje titule «oličenog borca za slobodu», onda će ih, iz najnovijih ratova vodjenim na prostorima ex Jugoslavije, biti još. Sjećam se da je, na ovu temu, od strane časnih ljudi iz Plava i Gusinja, bilo i ranije pokušaja, ali su, vjerovatno slušajući « dobronamjerne» savjete, da nije «najpogodnije» vrijeme za pominjanje tih dogadjaja i ljudi, lošoj, procjeni dobronamjernosti onih, kojima «nikada nije pravo vrijeme», te i u nedostatku kondicije da istraju do kraja, posustajali na samom startu. Vi ste u toj trci, kojoj se zna, ali i ne nazire Cilj, dobro, i ozbiljnije od prethodnika, krenuli. Jasno ste i na, sasvim, legalan način, tu ideju i inicijativu, u pismenoj formi, dostavili, nadležnim organima Opštine i lokalne uprave. Javno ste je, dostavljajući sredstvima javnoga informisanja, učineli dostupnim svima. Takav početak , kojeg cijenim i umjesnim i hrabrim, zavrijedio je moje čestitki uz, iskrene, želje da uspijete da «trku», koja neće biti ni malo laka i bez prepreka,» istrčite» do kraja. Da, češćim potsjećanjem i interesovanjem za sudbinu Inicijative, ne dozvolite da i ona, «odleži» u nečijoj fijoci, i doživi sudbinu dosadašnjih.To je najbolji način da se, i ako, nakon, skoro, 100 godina, obilježe mjesta i imena onih koji su, ne davanjem vjere za večeru, to zaslužili. Akademik, Sidran kaže: «Nije me strah od genocida, strah me od zaborava». Moja podrška ovoj inicijativi je, što u njoj, niti u ljudima inicijatorima, ne nazirem , makar, trunku osvetoljubivosti i poziva na mržnju. Osjetio sam jedan ljudski gest, da se ti dogadjaji, mjesta i ljudi, nazovu pravim imenom, sa ciljem da se ne zaborave, a ne da bi se neko pozivao i potstrekavao na osvetu. Narod kaže: « Veliki opraštaju, slabi zaboravljaju, a loši se svećaju «. Lično pripadam onima koji opraštaju. Ne svećaju se, ali i ne zaboravljaju, da im se, zlo, kao i svaka ,dobro,nenaučena lekcija, nebi ponovilo. Sve je to uradjeno davno. Krivci koji su to isplanirali, osmislili, napravili, kao i oni, uz čiju je, prećutnu, podršku, sve to uradjeno, i koji su, tek na insistiranje stranih diplomata, pravdajući se, da o tome «ništa ne znaju», Ukazom, «velikodušno», prekinuli dalje, nasilno, pokrštavanje, uz garantovanje, nesmetanog, povratka na muhamedansku vjeru, su pomrli. I ranija, a posebno ova kasnija historija, je puna takvih « neznanja» i «neznalica»- vukova u jagnjećoj koži. Posljedice tih nedjela ne treba da snose oni koji, mimo svoje volje-rodjenjem: plemenski, vjerski, nacionalno ili teritorijalno, pripadaju tim zlotvorima. Imao sam prilike da o tim slučajevima, razgovaram sa nekoliko , do skora, živih, savremenika i sudionika u tim dogadjajima, koji su bili prisutni strijeljanju 12 Plavskih prvaka na Racini. Jedan od njih, i ako u 113.-oj godini, i dalje «prkosi» starosti. Sjećaju se imena strijeljanih ljudi i njihovih hrabrih držanja, prije plotuna, koji su ih pokosili. Nerado pominju imena, koja su dobijali, uz prethodno, ljubljenje krsta i prskanje «svetom» vodicom , te i imena kumova, koji su im nametani i, stanovanjem u njihove kuće, nadgledali «iskrenost» prihvatanja nove , pradjedovske vjere. Iskreno mislim da je sreća, što ste se, u nedostatku naše političke hrabrosti i straha da ne izgubimo ,stečene ,stranačke pozicije, koje,naravno nose, i ne male privilegije, Vi, u tudjini, našli da pokretanjem i podnošenjem ove inicijative,budete prepreka zaboravu ovih dogadjaja i ljudi. No, pored moralnih obaveza svih Plavljana prema tim žrtvama, kojima Plav nije bio u , zadnjem džepu, nego u srcu, jer su, časno, branile i odbranile: nacionalni, vjerski, teritorijalni, plemenski i lični ugled, uz sve rizike da mi bude zamjereno, smatram da je Inicijativa trebala, odavno ,da poteče od strane onih, koji svoj «autoritet» u plavskoj čaršiji, temelje, pozivajući se na imena i broj tih ,strijeljanih, plemenika. U svakom slučaju inicijatorima halal vjera i moje poštovanje. Te žrtve su, tih dana, sebe, Plavu i Gusinju napavile, najveći Spomenik, ispisujući zlatnim slovima svijetlu stranicu istorije svoga Zavičaja. Zaslužuju da, od strane njihovih pokoljenja, nikada ne budu zaboravljene. Inicijatori pokretanja ove ideje, takodje. Dobro je, što je nakon, skoro, 100-godišnjeg, namjernog, zataškavanja ,strpljivom,čekanju «pravog vremena» i ,uzaludnom, očekivanju da se neko drugi sjeti ovih dogadjaja, mjesta i ljudi, prevashodno, Vašom zaslugom, došao kraj. U Plavu, 14. 11. 2008. godine Ibrahim Reković |
|
Ovo pismo je odbor primio 18.11.2008.. Zahvaljujemo se Merhametu na podršci i pridruženju.
wieselweg 11. 57368 Lennestadt Bosnjacko Udruzenje Plavljana i Gusinjana „BEHAR“ Holandija Poštovana Gospodo, podnosioci zahtjeva za postavljanje obilježja žrtvama nasilnog pokrštavanja Plavljana i Gusinjana 1913 god. Želim da se pridružim Vašoj inicijativi kojom ste podsjetili na ono što vec decenijama očekuju Plavogusinjani Islamske vjeroispovjesti, bilo da se radi o Albancima ili Bošnjacima. Ujedno vam zavidim na Vašoj skromnosti jer ste naveli samo jedan od niza genocida nad našim življem učinjenim od strane tadašnjih vlasti. Čak i u ovom genocidu nije učinjen zločin samo nad onima koji su pogubljeni već i nad onima koji su krscenje preživjeli, a ipak u islamu ostali kako bi svoju djecu i unučad islamu podučavali. Krajnje je, a i pravo vrijeme, podsjetiti one čiji su preci ove zločine učinili da vrijeme ne liječi rane, da vrijeme to i nece učiniti, jer su rane otvorene, a sjecanja na njih učine ih bolnim. Pravo vrijeme je, jer konačno poslije skoro čitavog vijeka živimo u svojoj državi Crnoj Gori za koju smo se ravnopravno sa onima koji su je željeli i izborili, i izabrali rukovodstvo koje se može suočiti sa prošlošću jer „ ko oči zatvara pred prošlošću, ćorav je u sadašnjosti „. Mislim da ovaj zahtjev ne treba politizirati, jer se radi, istorijski gledano, o bliskoj prošlosti i do skoro smo imali ( a možda i sad imamo) žive svjedoke ovog zločina, tako da nam je istina svim poznata. Sjecajnje na ovaj genocid ne smije prestati, nikada. Lennestadt 15.11.2008 god. Predsjednik Selimanjin Beka Frankfurter Sparkasse Konto 20 00 90 313 – BLZ 500 502 01 |
|
http/pg-merhamet.com Predsjednik: Selimanjin Beka mail: beka.s@web.de tel.fax: 02721/120948 mob. 0160 833 64 02 P.Predsjednik: Cekic Hamdija Mob.0177 503 19 50 Sekretar: Selimanjin Alen Mob. 0176 964 75 410 Blagajnik: Hadzimusovic Esad Tel. 069/56 33 61 |
|
Ovo pismo je odbor primio 1.12.2008.. Zahvaljujemo se „Fondaciji Gusinje za zapadnu Evropu“ na podršci.
|
|
SPOMEN OBILJEŽJE NAKON 100 GODINA OD ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU Autor: Bnet Press Dana 23. oktobra 2009. godine, u «Centru za Kulturu – Plav», održan je okrugli sto na temu: "Inicijativa za pravljenje spomen obilježja plavsko-gusinjskim žrtvama sa Previje". Inicijativa je potekla od Bošnjačkog udruženja Plavljana i Gusinjana iz Holandije 'Behar', a u povodu obilježavanja 100-godišnjice od te tragedije koja se desila u Plavu i Gusinju 1912/13 i 1919. Na sastanak su pozvani predstavnici lokalne samo-uprave opštine Plav, predsjednici opštinskih odbora političkih partija, predsjednici mjesnih zajednica opštine Plav, predstavnici Islamske zajednice Plava, uz prisustvo brojnih građana. |


